20.03.2010 - Kome bi uopće palo na pamet da se čak i buka može pretvoriti u nešto korisno? Ako je vjerovati vijesti iz SAD koju prenosi BUG, izgleda da su u tome uspjeli istraživači sa Sveučilišta Wisconsin-Madison. Naime, njima je uspjelo izdvojiti vodik iz vode uz pomoć kristala cink-oksida i njegove sposobnosti da proizvodi energiju kroz piezoelektrični efekt.
Cijeli proces odvija se na slijedeći način: kristali cink-oksida uronjeni su u vodu. Ukoliko su kristali izloženi bilo kakvim vibracijama - uključujući i buku - počinju proizvoditi struju uz pomoć koje se voda razlaže na kisik i vodik. Uobičajena sposobnost "piezoelektričnih" kristala je pretvaranje u električnu energiju oko 10% kinetičke energije kojoj su izloženi. No, cink-oksid diči se efikasnošću od čak 18%.
Inače, već 15-ak godina dio znanstvenika i ekonomista ističe vodik kao gorivo budućnosti koje bi zamijenilo naftu, prije svega u motorima za pokretanje vozila. Trenutno jedina ozbiljna konkurencija vodiku su punjive baterije. Ključna prednost vodika kao automobilskog goriva u odnosu na punjive baterije je brzina punjenja. Proizvođači u zadnje vrijeme najavljuju obnovljive baterije koje bi se punile relativno kratko ali čak i u najoptimističnijim prognozama ne vjeruje se da će se baterije puniti kraće od pola sata (za sada je riječ o satima punjenja). Naprotiv, vodik bi se mogao "natankati" u rezervoar gotovo jednako kao i dizel ili benzin, dakle za samo dvije-tri minute.
Inače, vodik kao gorivo ima i niz mana. Vrlo važna mana mu je činjenica da je molekula vodika najmanja moguća molekula zbog čega je neophodno proizvesti posude (rezervoare) od materijala koji će vodik zadržati u sebi. Primjera radi, dobro izvedene brtve na spojevima cijevi za benzin ili vodu zadržat će svaku tekućinu na koju smo navikli, uključujući i plinska goriva. Međutim, vodik će kroz takve brtve "pobijeći" bez većih problema. No, inžinjeri su uvjereni da će taj problem dugoročno, efikasno i cjenovno prihvatljivo biti riješen. Međutim, najvažniji argument protivnika vodika kao goriva odnosi se na činjenicu da je za proizvodnju vodika potrebna velika količina energije. Dakle, kakvog smisla ima proizvoditi vodik ako već imamo energiju koju ćemo potrošiti na vodik? Ali ako se dostignuće znanstvenika sa Sveučilišta Wisconsin-Madison pokaže upotrijebljivim u velikim razmjerima - vodik bi se mogao proizvoditi svuda gdje ima buke i vibracija: na aerodromima, uz ceste, u centrima gradova ili na mega-koncertima, ako bi se proizvodnja vodika obavljala u mobilnim posudama. Pritom smo sasvim sigurni kako se nitko pri zdravoj pameti neće žaliti kako je takva proizvodnja energije najobičnije - razbacivanje dragocjene buke!